Ljubuški soboslikar August Boraš Gosto pogodio da oboji crkvu. Svećenik ga zamoli da na plafonu, koji je boje neba, nacrta koju zvijezdu. Boraš je pristao i dogovorio da se za svaku zvijezdu posebno naplati. Majstor je napravio šablon i ubrzo plafon prekrio zvijezdama.
- Mnogo ovih zvijezda, majstore, reče svećenik.
- Šta mogu, velečasni, kad je nebo vedro, odgovori mu Boraš.
nedelja, 4. februar 2007
Ustani, zvonilo je!
Jedan mostarski ribolovac dogovorio se s društvom, da u ribolov idu ranim jutarnjim vozom. Navio je sat, ali, pošto se nije dogovorio sa ženom, napisa joj poruku:
- Kad zazvoni sat, probudime, idem u ribolov!
Ujutro ustade naspavan i odmoran, pogleda na sat i shvati da je zakasnio. Pored sata je stajala ženina poruka:
- Sat je zvonio! Ustaj, štačekaš!!!
- Kad zazvoni sat, probudime, idem u ribolov!
Ujutro ustade naspavan i odmoran, pogleda na sat i shvati da je zakasnio. Pored sata je stajala ženina poruka:
- Sat je zvonio! Ustaj, štačekaš!!!
Hodanje po plafonu
Bećir Oruč, soboslikar, radio na novogradnji, pa se s kolegama dobro napio. Sutradan, Bećir malo okasnio na posao i ušao u prostoriju, u kojoj je dan ranije radio.
Pogleda na plafon i ugleda tragove stopala.
- Kako je mogao gaziti poplafonu, upita Bećir.
- Nije moguće!
- Da vidimo da li su tragovi isti, predloži drugi.
Kako se i Bećir uvjeri da su to tragovi njegovih tena, morao je platiti piće da bi saznao kako je hodao po plafonu. Ispričali su mu da su tene stavili na dva drveta i tako ostavljali tragove po plafonu.
- Tako je moglo biti. Znam dobro da se nisam verao po plafonu, lakonski će Bećir.
Nova Sloboda
Pogleda na plafon i ugleda tragove stopala.
- Kako je mogao gaziti poplafonu, upita Bećir.
- Nije moguće!
- Da vidimo da li su tragovi isti, predloži drugi.
Kako se i Bećir uvjeri da su to tragovi njegovih tena, morao je platiti piće da bi saznao kako je hodao po plafonu. Ispričali su mu da su tene stavili na dva drveta i tako ostavljali tragove po plafonu.
- Tako je moglo biti. Znam dobro da se nisam verao po plafonu, lakonski će Bećir.
Nova Sloboda
Bogu trebaju mlađi
Za vrijeme sahrane jednog mladića, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći, jedan šeret upita starca, koji je redovno prisustvovao sahranama:
- Da li si se ti, stari, spremio?
- Kuda?
- Da i tebe ovako ponesemo!Nema, bolan, nikakvareda. Vidiš i sam da Bogu trebaju mlađi, sposobniji. Šta će njemu đuturumi?!
- Da li si se ti, stari, spremio?
- Kuda?
- Da i tebe ovako ponesemo!Nema, bolan, nikakvareda. Vidiš i sam da Bogu trebaju mlađi, sposobniji. Šta će njemu đuturumi?!
Autogram
Francuski glumac Žan Mare za vrijeme snimanja filma „Gubijah" boravio je u Mostaru. Mnogi su tražili autograme, pa nagovoriše i nosača Omera Mesihovića Rampu, koji priđe glumcu u hotelu „Neretva" i pokretom ruke zatraži da mu, na komadu fišeka, da autogram.
- Kako te nije stid da naonako umašćenom papirutražiš autogram, zamjeri muprijatelj.
- Bježi, bolan, šta se ti petljaš! Svakako ću ovo prepisati na čist papir, kad dođem kući!
Nova Sloboda
- Kako te nije stid da naonako umašćenom papirutražiš autogram, zamjeri muprijatelj.
- Bježi, bolan, šta se ti petljaš! Svakako ću ovo prepisati na čist papir, kad dođem kući!
Nova Sloboda
Vidikovac
Nezadovoljna stanom na desetom spratu, supruga je galamila na muža. Sluša to Habiba Avdić Greta, pa reče ženi:
- Veliš, deseti sprat?
- Jašta, vrag ih odnio!
- A odakle ti ono bi?
- Pa, eto, tu, nisam izdaleka!
- Pa, šta se onda buniš?Taman ti lijep vidikovac. Možeš vidjeti mamu, kako muzehajvan, a ti nezadovoljna!
- Veliš, deseti sprat?
- Jašta, vrag ih odnio!
- A odakle ti ono bi?
- Pa, eto, tu, nisam izdaleka!
- Pa, šta se onda buniš?Taman ti lijep vidikovac. Možeš vidjeti mamu, kako muzehajvan, a ti nezadovoljna!
Da pukne brana
Uvijek ljuta na pridošlice u Mostar, Habiba Avdić Greta, ne birajući riječi, napadala ih je u svakoj prilici.
- Nemoj tako, Habiba. Svismo mi Mostarci, koliko i ti, reče joj jedan na koga se dobrookomila.
- Svi Mostarci, kažeš! Samo da pukne brana, vidjelobi se ko je Mostar, a ko nije. Sve pridošlice bi Neretva odnijela!
- Nemoj tako, Habiba. Svismo mi Mostarci, koliko i ti, reče joj jedan na koga se dobrookomila.
- Svi Mostarci, kažeš! Samo da pukne brana, vidjelobi se ko je Mostar, a ko nije. Sve pridošlice bi Neretva odnijela!
Ambasada za onaj svijet
Živko Radić sjedio pred prodavnicom mrtvačkih sanduka, drijemao na klupi i rukom otpozdravljavao prolaznicima. Kad naiđe Danilo Bilanoić, poznanik i Živkov komšija, stade da se s njim upita.
- Zdravo Živko!
- Zdravo Danilo!
- Radiš li šta?
- Evo, zaposliše i mene uovoj prodavnici.
- Kako se zove prodavnica?
- Ambasada za onaj svijet - odgovori mu Živko.
Nova Sloboda
- Zdravo Živko!
- Zdravo Danilo!
- Radiš li šta?
- Evo, zaposliše i mene uovoj prodavnici.
- Kako se zove prodavnica?
- Ambasada za onaj svijet - odgovori mu Živko.
Nova Sloboda
Grapiš
Mehu Kapetanovića Cojlu zaposlili da brine o gradskom javnom zahodu, koji se nalazio u najprometnijem dijelu grada, između Gimnazije „Aleksa Šantić" i Robne kuće HIT.
- Kad je počelo osnivanje preduzeća sa skraćenicama(Granap, Grateks, Građep isi.) i Cojla je iznad vrata zahoda napisao GRAPIŠ. Čuvši to, direktor ga odmah pozva i oštro ukori:
- Šta ovo, Cojla, znači?
- Koje?
- GRAPIŠ?
- Ovo, druže direktore, znači - Gradski pisoar, odgovori mu Cojla.
- Kad je počelo osnivanje preduzeća sa skraćenicama(Granap, Grateks, Građep isi.) i Cojla je iznad vrata zahoda napisao GRAPIŠ. Čuvši to, direktor ga odmah pozva i oštro ukori:
- Šta ovo, Cojla, znači?
- Koje?
- GRAPIŠ?
- Ovo, druže direktore, znači - Gradski pisoar, odgovori mu Cojla.
Deseta rakija
U kafani „Lira", gost zove:
- Konobar, daj još jednučašu rakije!
- Koju, upita konobar, misleći na vrstu rakije.
- Desetu, odgovori mugost.
Nova Sloboda
- Konobar, daj još jednučašu rakije!
- Koju, upita konobar, misleći na vrstu rakije.
- Desetu, odgovori mugost.
Nova Sloboda
Zabranjeno pušenje
Jedan od ribara u autobusu na relaciji Mostar - Buna držao lulu u ustima. Primijeti to kondukter, pa ga upozori:
- Pušenje je zabranjeno!
- Ja i ne pušim.
- Lula Vam je u ustima!I čizme su mi na nogama, a vodu ne gazim, odvratiribar.
Nova Sloboda
- Pušenje je zabranjeno!
- Ja i ne pušim.
- Lula Vam je u ustima!I čizme su mi na nogama, a vodu ne gazim, odvratiribar.
Nova Sloboda
Djeca k'o dren
Komšinice razgovarale uz kafu o porodičnim nesuglasicama. Sluša to Muhamed Alajbegović-Beg ležeći na sećiji u susjednoj sobi:
- Eto, moja ti, kad se ja posvadim sa mužem, uvijek prije toga pustim djecu u avliju.Nezgodno je, bona, da djecaslušaju našu svađu.Vidi se to na djeci. Zdrava su ti k' dren, kad su uvijekna čistom zraku, javi se Beg.
- Eto, moja ti, kad se ja posvadim sa mužem, uvijek prije toga pustim djecu u avliju.Nezgodno je, bona, da djecaslušaju našu svađu.Vidi se to na djeci. Zdrava su ti k' dren, kad su uvijekna čistom zraku, javi se Beg.
Fabrika i sirovine
O lokaciji neuropsihijatrijske bolnice na Domanovićima bilo je dosta žučne diskusije. Mnogi
iz tog kraja ljutili su se što je bolnica baš tu locirana.
- Ne znam što se ljute, reče Smajo Redžić, čuveni stolački boem. - Tvornica se uvijek podiže tamo gdje ima i sirovine!
iz tog kraja ljutili su se što je bolnica baš tu locirana.
- Ne znam što se ljute, reče Smajo Redžić, čuveni stolački boem. - Tvornica se uvijek podiže tamo gdje ima i sirovine!
Nije skupo
- Dokle misle povećavaticijene, upita stari vatrogasacMujo Pečo u kafani „Kula".,
- Je li to, opet, nešto poskupjelo, upota neko iz društva.
- Ne znam!Ne znaš! Pa, kako ćeš iznati, kad uvijek čekaš da teneko časti!
- Je li to, opet, nešto poskupjelo, upota neko iz društva.
- Ne znam!Ne znaš! Pa, kako ćeš iznati, kad uvijek čekaš da teneko časti!
Bio ljepši
Mustafa Ico Voljevica zamjerao je jednom prodavaču da ne zna čuvati sir, koji je zbog toga požutio.
- Bio je bijel, kad sam gadobio. Vidite da stoji u frižideru. Ni sam ne znam od čegaje požutio.
-1 za mene kažu da sam bio lijep kad sam rođen, samo me majka zamijenila u porodilištu, odgovori Ico.
Nova Sloboda
- Bio je bijel, kad sam gadobio. Vidite da stoji u frižideru. Ni sam ne znam od čegaje požutio.
-1 za mene kažu da sam bio lijep kad sam rođen, samo me majka zamijenila u porodilištu, odgovori Ico.
Nova Sloboda
Platiti, molim!
Pričao Meho Sefić u „Bri-stolu" kako je čuo od Ice Volje-vice da je s jednim društvom pio kod kuće i da se toliko „nakresao" da je u jednom trenutku viknuo: „Platiti, molim!".
Da bi što vjerodostojnije dočarao atmosferu u kojoj se Ico nalazio, Meho je i sam glasno viknuo: - Platiti, molim! Pred maestrom se odmah nađe konobar i na brzinu sračuna:
- Sve skupa 170 dinara! Plaćajujući ceh, Meho prokomentarisa:- Ispričah vic i sve platih! Mora da sam loš interpretato!
Nova sloboda
Da bi što vjerodostojnije dočarao atmosferu u kojoj se Ico nalazio, Meho je i sam glasno viknuo: - Platiti, molim! Pred maestrom se odmah nađe konobar i na brzinu sračuna:
- Sve skupa 170 dinara! Plaćajujući ceh, Meho prokomentarisa:- Ispričah vic i sve platih! Mora da sam loš interpretato!
Nova sloboda
Ukraden čuvar
Hvali se slikar Mustafa Ico Voljevica da je nabavio psa.
- Šta će ti, pita ga prijatelj.
- Da mi čuva kuću!
Nekoliko dana kasnije, prijatelj sretne Icu i upita ga kako mu je kućni čuvar.
- Kakav čuvar?-Pas!
- Ne znam, danima ganisam vidio!
- Kako to?- Neko ga ukrao, kratko će Ico.
Nova Sloboda
- Šta će ti, pita ga prijatelj.
- Da mi čuva kuću!
Nekoliko dana kasnije, prijatelj sretne Icu i upita ga kako mu je kućni čuvar.
- Kakav čuvar?-Pas!
- Ne znam, danima ganisam vidio!
- Kako to?- Neko ga ukrao, kratko će Ico.
Nova Sloboda
Naročite se na:
Objave (Atom)
